Moja topla preporuka, koji god album kupite / drpite od Don Ellisa i njegovog orkestra necete fulati. Dok ovo pisem u pozadini przi jedan od njegovih najpoznatih albuma Electric Bath iz 1967 (tribute to don ellis - ovo ok zvuci, ali original trga)

Don Ellis je relativno nepoznat trubac, kompozitor, glazbeni teoreticar, nazalost vec odavno pokojni (umro 1978. u 44 godini). Poznat je po eksperimentiranju sa neparnim mjerama (citav orkstar zna zasvirati npr. u 19/4, 27/16, 33/16).

Tek nedavno su se pojavila reizdanja vecine njegovih albuma na cd-ima, prije toga su bili dostupni iskljucivo na vinilu.

ja sam slušao svojevremeno Live_at_Monterey i sjećam sa da mi se skroz svidio, ima taj revijalni štih ...ali je nekako ispalo da ga nisam išao dalje istraživat... ...ali opet, za džezicu nikad nije kasno

ima revijalno-bolesni stih, razmisljam da klepim tears of joy i live at fillmore. sva sreca sto sam optocen novcima...

u '60 je ellis znao svirati s george russellom, jedno ime koje je takodjer vrijedno istrazivanja (na osnovu njegovih teorijskih radova je nastao modalni jazz)