Lost Theory festival je muzički i generalno ispunio očekivanja. Ali samo zato jer je tamo nastupao Eat Static. Ostatak izvođača je više-manje bio debelo prosječan (čast iznimkama) ili katastrofalno loš. Naprimjer nabijem ja onog koji je slagao line up i u noći s petka na subotu od ponoći do dva sata ujutro stavio nekakvog idiotskog dj Milosza da mrcvari ekipu sa katastrofalno lošim dark-psy-core cviljenjem na devetsto tisuća bipiema …Ali, da krenem ispočetka…Došli smo u četvrtak rano popodne, i nakon malo gnjavaže lokalnog policajca te slaganja šatora, otišli u lagani obilazak prostora. I mogu reći da nam je trebalo dosta vremena i pivi da se odradi obilazak jer je sveskupa bilo dosta raštrkano. Ambijent i okoliš je bio prekrasan sa planinama i brdima okolo te šarmantnom Otuča rijekom koja je klizila kroz cijeli festivalski prostor i kamp, te doslovno milimetar od Chilla. U četvrtak je vrhunac večeri bio nastup Brain Damage-a na Crossover flooru, koji se nakon nastupa francuskih dub brijača, pretvorio u tzv. fliper stejdž , zbog gomile dosadnih brejkore-šuć-muć daveža koji su svirali sljedeća dva dana (opet čast kratkotrajnim iznimkama) do subote navečer kad je Herbaliser odradio osrednji disko-funk setić. U petak je trens floor otvorio retro Eat Static dj set, koji je bio retro samo nominalno. Merv mi je rekao da je sve oldskul stvari sa početka devedesetih reeditirao i nanovo masterirao kako bi zvučale masno. A bome su tako i zvučale. Set je bio odličan, dva sata superplesnog i zdravog trensa uz malo tehnoidnih momenata i baš sam se naplesao. Set je počeo na cca 140 bpma i lagano je dizao do nekih 145. Uglavnom, melem za dušu, uši i tijelo. Sve iza toge je bilo više-manje prebrzo i dosadnjikavo (Para Halu itd.) a posebno je iritantan bio već spomenuti dj Milosz . I tako je došla i subota navečer i vidim na timetableu da vrtim od 23 sata a Eat static počinje u 23:30. I provedem cijeli dan u potrazi za Einoma islanđanima u pokušaju da se trampim za termin ali bezuspješno. I u međuvremenu se dogovorim sa Aeonom iz Confusiona da dođe ranije (hvala mu još jednom) kako bih stigao poslušati Eat Static live u potpunosti. Vrhunac cijele zapetljancije je bila i činjenica da je line up kasnio, pa sam odradio uvjerljivo najkraći set na festivalu tj. vrtio sam 15 minuta. Ali vrijedilo je pobjeći na Eat Static live, jer to jednostavno nije bilo za propustiti. Kako mi je Merv rekao: the real thing…I tako, je počelo…Merv tj. Eat Static dolazi na binu sa svojom zlatno-žutom alien maskom koja automatski cijeloj priči dodaje nadrealnu dimenziju …I odmah je počeo rokati poprilično nabrijano, te mi je trebalo nekih 20ak minuta da se naviknem na nešto brži tempo od normalnog. Nakon prve stvari je skinuo masku i nastavio sa svirkom. Osjećao sam se kao zadnji srednjoškolac kojem je došao omiljeni bend i plesao sam kao sumanut. Čak sam u jednom trenutku uganuo nogu na kosom terenu, ali nije bilo tako strašno, samo sam ugledao sve zvijezde, stisnuo vezice na tenisici i nastavio stompat. Odsvirao je više-manje stvari novijeg datuma uz poneki stariji ulet, malo brejksa i super efektni nazovi haus ulet pola sata prije kraja. Sve su stvari u lajv verzijama i imaju samo nešto dodirnih točaka sa originalima. Uglavnom, kao i kod dj seta, tako je i kod live nastupa, kod završetka istog, bilo ogromno žaljenje šta se ovo neće nastaviti unedogled. Zvuk je bio izvrstan i baš se moglo uživati. Uglavnom Eat Static live je nešto spektakularno i ono što svaki proper partijaner treba doživit. Hvala Mervu i belgijancima na bookingu! Kasnije smo večer proveli u zujačini, jer je jednostavno sve ostalo zvučalo smiješno u odnosu na doživljeno. U nedjelju je Eat Static live na čilu bio skroz kul, ali smo zbog obveza skratili prisustvo i otpičili za Zagreb. Vrijeme je bilo ekstremno vruće i bilo je gotovo neizdrživo kroz cijeli festival , ali je Otuča spasila situaciju. Sveskupa festival zaslužuje prolaznu ocjenu jer je i atmosfera bila sasvim kul i prijateljska, puno poznatih i svašta nešto…